top of page

Zašto smo gojazni, bolesni i zašto umiremo kao muve...


Ovako izgledaju neki lekari

Nekada smo o gojaznim narodima pričali sa podsmehom i likovali da mi nikada nećemo biti takvi, međutim u poslednjih deset godina i mi smo se priključili „elitnom“ klubu gojaznih nacija.

Standard nam je sve niži, a broj gojaznih sve veći pa se sa pravom trebamo zapitati – šta se to dešava? U nedostatku novca za pristojan život i osnovne potrebe bilo bi logično da smo svi vitki i mršavi međutim sve je obrnuto.

Ovde ćemo pokušati da objasnimo u čemu je problem i da li ima nade da više ne umiremo od bolesti modernog sveta, gde zauzimamo vodeća mesta.

Da li vam je poznato da je 2010. godine i u našoj zemlji otvoren Centar za gojaznost pri Kliničkom centru Srbije tz. Multidisciplinarni centar za lečenje gojaznosti jer je porast gojaznih u našoj zemlji postao zabrinjavajući?

Čuveni profesori Medicinskog fakulteta su zato seli i napisali vodič dobre prakse za lečenje gojaznosti... Uh!

Šta su vodiči dobre prakse?

Jednostavno rečeno, vodiči dobre prakse su preporuke od strane stručnjaka u određenoj oblasti, koji bi trebalo da olakšaju rad lekara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (pre svega se misli na lekare u domovima zdravlja).

Od svakog lekara se očekuje da se pridržava preporuka što naravno većina i radi bez potrebe da uključe sopstveni zdrav razum i logiku.

Svi se slažu da je broj gojaznih u Srbiji u velikom porastu poslednjih deset godina čak 60%

Po poslednjim istraživanjima Instituta za javno zdravlje Srbije „dr Milan Jovanović Batut“ 54,7% našeg stanovništva je gojazno, što zaista zvuči zabrinjavajuće (manje zbog toga kako izgledamo, a više zbog toga kakvim bolestima smo izloženi).

Kako vam zvuči ovaj spisak bolesti koji je direktno povezan sa gojaznošću: dijabetes tip 2, kardiovaskularne bolesti, hipertenzija, visok holesterol u krvi, holelitijaza, masna jetra, hormonski poremećaji - sterilitet, pad imuniteta, različite bolesti zglobova i kostiju, bolesti kože, lumbalni sindrom, sporije zarastanje rana, povećani rizik od invaliditeta, povećan rizik od tumora dojke, jajnika, endometrijuma, debelog creva, žučne kese, bubrega i prostate, sindrom policističnih jajnika, giht (spisak bolesti je prepisan iz Vodiča dobre prakse za gojaznost, 2004.).

Pozamašan spisak bolesti koje ni najljućem neprijatelju ne bi poželeli.

Evo kako su naši vodeći stručnjaci savetovali naše lekare kako da nas spasu gojaznosti i ovi opakih bolesti:

1. Povećati unos namirnica bogatih skrobom

Tim rečima, nećete verovati i to na prvom mestu!

To su: integralni hleb, pahuljice, palenta, kuvana pšenica, krompir, pirinač. Bože spasi nas! Zašto je nastala eksplozija gojaznosti pre desetak godina kada je i štampan ovaj vodič dobre prakse za lečenje gojaznosti?

Zato što su nam preporučili da unosimo baš one namirnice koje najviše podižu šećer u krvi i koje najviše forsiraju rad pankreasa i izlučivanje insulina!

Ako se hronično povećava izlučivanje insulina, ne samo da se razvija insulinska rezistencija (ćelije slabije reagiju na insulin) već se sprečava i razgradnja masnog tkiva jer je insulin anabolički hormon koji čuva salo.

Da, visok insulin je glavni i odgovorni za nastanak gojaznosti, jer pokreće proces deponovanja masnog tkiva - lipogenezu.

Da li se slažete da bi to svaki lekar trebao da zna, a naročito čuveni lekari i profesori Medicinskog fakulteta. Zašto oni ne razmišljaju na ovakav način – ako insulin sprečava razgradnju masnog tkiva onda treba da radimo na tome da ga smanjimo, a ne povećamo obilnim unošenjem ugljenih hidrata.

Koja vrsta hrane najviše podiže insulin u krvi?

Ugljeni hidrati, upravo ovi gore pomenuti, a na prvom mestu – pšenica (koju jedemo u ogromnim količinama), pa za njo krompir, pirinač itd.

2. Povećati unos voća i povrća

Voće više ne može da ide pod ruku sa povrćem.

Povećani unos povrća – da, povećani unos voća – ne.

Šećer u voću – fruktoza podiže glukozu u krvi, podstiče lučenje insulina, hormona koji je čuvar masnog tkiva i koji je glavni i odgovorni za nastanak gojaznosti, ponavljam kao papagaj za svaki slučaj, da neko ne zaboravi ovu fundametalnu istinu.

3. Smanjiti unos masti

Dakle povećati unos skroba tj. ugljenih hidrata koji najviše od svih namirnica podižu insulin u krvi, a smanjiti unos masti koje ne dovde do lučenja insulina?!

Da, dobro smo razumeli ali na žalost izbacivanje masti iz ishrane dovelo je do eksplozije gojaznosti.

Kada ne unosimo masti putem hrane u dvoljnoj količini stalno smo gladni i stalno posežemo za „zdravim“ ugljenim hidratima kao što su proizvodi od pšenice.

Pšenični proizvodi nas drže u začaranom krugu – jedenja i napada gladi jer izazivaju visok skok glukoze u krvi, dolazi do velikog lučenje insulina, što na kraju rezultira hipoglikemijom – padom šećera u krvi, odnosno ponovnim osećajem gladi (koji se ciklično ponavlja 90-120min.).

To izgleda ovako:

prejedanje - napadi gladi

Teško je prihvatiti da što više masti unosimo hranom to je efikasnija razgradnja masti u telu ili bolje rečeno to smo vitkiji (pod uslovom da tu masnoću ne kombinujemo sa ugljenim hidratima).

Ova rečenica para uši mnogima koji slepo prhvataju mišljenja „stručnjaka“ pa nam je veliki zadatak da obavestimo lekare da bi trebalo da nas leče pogledom iz drugog, logičnijeg ugla (koji je potkrepljen naučnim dokazima).

Šta to po njima znači smanjiti masnoće?

Jesti samo obrano mleko, jogurt, mladi sir tz, „light“ proizvode.

To tačnije znači jesti industrijski izmanipulisanu hranu do poslednjih granica.

Mlečne proizvode bez masnoća koji imaju mnogo više mlečnog šećera – laktoze (koja podiže insulin), skroba – koji se dodaje zbog gustine i veštačkih ukusa jer toliko obrano mleko (sa 0,5% mlečne masti) nije mleko već beličasta vodnjikava tečnost, koju ljudi skupo plaćaju misleći da se hrane zdravo, a zapravo unose „hranu“ sa mrivcama nutritivne vrednosti.

Šta se još preporučuje? Posna mesa, bez kožice (u kožici i ispod same kožice ima obilje zdrave masnoće koju ne treba odstranjivati.

Da, treba jesti meso (domaće, organsko, iz slobodnog uzgoja), sve vrste bez izuzetka jer je izuzetno bogato nutritivnim materijama koje telo koristi kao gorivo na koje smo adaptirani vekovima unazad.

Oni preporučuju korišćenje kečapa?!

Opsovaću u sebi...

Bila bih baš srećna da mi neko od tih profesora i lekara objasnio od kada je to zdrava namirnica? Da li ste ikada čitali deklaraciju tih hemikalija? Pročitajte, molim vas...

Gde se slažemo? Da ne treba jesti mesne prerađevine kao što su paštete, viršle, kobasice, salame... Pre svega zbog nitrata, nitrita, konzervanasa, pojačivača ukusa, veštačkih aroma jednom rečju – kancerogena.

4. Smanjiti unos šećera

Misli se na stoni, beli šećer, to svi znamo.

U preporukama, treba da koristimo zamene za šećer ali problem je u tome što se uopšte ne pominje koje to zamene treba da koristimo. Zamena za šećer je i aspartam, sorbitol, glukozno-fruktozni sirup, fruktoza itd. Svi do jednog ozloglašeni veštački zaslađivači koji rasturaju naše zdravlje.

Jedan od prirodni zaslađivač koji ne utiče na nivo insulina je biljka stevija!

A, sada glavni deo priče. Treba smanjiti unos šećera, tu se svi slažemo. Ali da li su ikada oni obratili pažnju na taj čuveni glikemijski indeks namirnica (GI) o kome toliko govore?

glikemijski index

Glikemijski indeks nam objašnjava kako različite namirnice povećavaju glukozu u krvi kada ih pojedemo, u odnosu na čistu glukozu (čiji je glikemijski indeks 100).

Jednostavno rečeno što je GI bliži broju 100 to je gore po nas i naš pankreas koji tada mora da luči i više insulina.

Sada dobro obratite pažnju – GI

belog hleba je 69,

integralnog hleba 72,

a saharoze tj. belog šećera 59!!!

Jasno se vidi da šećer ima niži glikemijski indeks u odnosu na tako hvaljeni „zdravi“ integralni hleb. To u stvarnom životu znači da ćete osloboditi više insulina kada pojedete dva parčeta integralnog hleba, nego kada pojedete čokoladicu!

I onda dođemo do toga da vam vaš lekar savetuje da jedete što više skroba u obliku žitarica koje vrtoglavo podižu glukozu u krvi ali vam zato strogo zabranjuju slatkiše i slične namirinice!

Zbogom pameti...I sve u tom stilu. Još preporučuju da slatkiše treba zameniti voćem i to čak 300-400g na dan

Kao da to voće nije bogato voćnim šećerom – fruktozom koje naravno podiže glukozu u krvi i oslobađa insulin – hormon, čuvar sala.

Ako ozbiljno planirate da smršate i ozdravite iz ishrane izbacite – ugljene hidrate (naročito pšenicu), šećere i slatkiše (jer i oni forsiraju rad pankreasa) i slatko voće (izvor šećera). To su osnovni prinici LCHF ishrane. Ponoviću da LCHF principi čvrsto stoje na naučnim dokazima, što bi profesori Mediciskog fakulteta trebali da znaju, zar ne?

Preporučuje se i smanjeni unos soli , da bi se smanjio rizik od hipertenzije (visokog krvnog pritiska). U nekim drugim tekstovima ćemo razmotriti zašto i kako nastaje hipertenzija i da nema veze sa unosom soli i razvojem gojaznosti...

6. I za kraj njihove opšte preporuke kao što su:

- Broj obroka treba da bude 3-5 na dan, bez grickanja.

A, zašto? Zar čovek ne bi trebao da jede kada je gladan, a ne da gleda u sat kada je vreme doručka, ručka i večere? Da li lav gleda na sat, pa kaže:“Oh, sad je dva sata, vreme za ručak, moram da ulovim neku antilopu“. Smešno zar ne? A, zašto smo onda mi dozvolili da živimo tako neprirodno?

- Treba jesti za stolom Pazite šta jedete, a ne gde jedete!

- Treba hranu žvakati polako i posle svakog zalogaja spuštati pribor za jelo na sto

Jeste, lepo bi bilo da žvaćemo polako ali to se ne dešava. Uglavnom jedemo kao da nam je to poslednje u životu i vrlo često ne znamo koliko nam je dosta (jer unosimo prazne kalorije pa je telo u stalnom stanju nedostatka prave hrane i žudi za njom). Delom zbog napada gladi koje izazivaju ugljeni hidrati, a delom i zbog toga što više nemamo vremena za teatralne obroke (gde se posle svakog zalogaja spušta pribor za jelo).

- Uključiti celu porodicu Sa ovakvim preporukama samo ako hoćete da obogaljite svoje voljene, a sebi navučete bedu na vrat.

- I naravno fizička aktivnost bar 30 minuta na dan

Videćemo da je uloga fizička aktivnost precenjena u gubitku masnog tkiva. Potrebno je telu dati pravu hranu, pravo gorivo, tako ćemo se osloboditi tereta sala, a aktivni treba da budemo iz nekih drugih razloga – kondicije, fizičke spermnosti, kapaciteta pluća, dobrog raspoloženja itd.

Danas je uobičajen prizor gojaznih koji besomučno treniraju u teretanam, a i dalje ne uspevaju da postanu mršavi jer kada dođu kući sa napornog treninga oni navale na „zdravu hranu“ koja sprečava taj tako željeni gubitak težine!

Da li vam je sada jasno zašto smo gojazni i bolesni i zašto umiremo kao muve?

smrt

Lekari koji treba da nas leče ustvari rade suprotno, zahvaljujuči tome što se slepo pridržavaju preporuka „stručnjaka“ kojima je očigledno amputiran deo mozga zadužen za zdrav razum i logiku.

Naravno, teško je očekivati da će se bilo ko od njih oglasiti i reći – da, sve ove godine bili smo u zabludi! Šta bi to značilo za njihovu reputaciju, karijeru, saznanje da su ceo život slepo verovali u laž.

Jasno je da današnje preporuke o ishrani samo dolivaju ulje na vatru, umesto da imamo manji problem mi imamo veći, orgoman problem – sve više ekstremno gojaznih!

A, upravo zbog takvih je otovren gore pomenuti Centar za gojaznost – ljudi se podvrgavaju operaciji želuca (barijatrijska operacija) gde im se uklanja veći deo želuca tz. gastrični bypass!!!

Tu je logika sledeća – ako im smanjimo želudac oni će prestati da se "prežderavaju" i smršaće.

Kada će shvatiti da je pšenica i dijeta sa malo masti jedan od najvećih podstrekivača patološkog apetita i prejedanja, čiji su upravo oni zagovornici! Izbacite ugljene hidrate, povećajte unos masnoće i nikada nećete morati da idete na tako nešto monstruozno kao što je „gastrični bypass“.

Sami povedite računa o svom zdravlju, saberite jedan i jedan pa na kraju odlučite da li ćete ići stazom bola ili stazom ozdravljenja.

Pridružite se Revoluciji ishrane i širite priču dalje jer samo tako se možemo izboriti protiv nutricionističkog jednoumlja koji nas doslovno ubija.

668 views0 comments

Recent Posts

See All
bottom of page