top of page

Dijabetes i depresija

dr Bojana Mandić

depresija i dijabetes

Život sa dijabetesom po nekada jednostavno izgleda beznadežno.

Svako ko se suočio sa dijagnozom dijabetesa pre ili kasnije osetiće tugu koja neće tek tako nestati. Prema Američkom udruženju dijabetičara ako se tako osećate većinu dana tokom nedelje, znak je postojanja depresije koju treba ozbiljno shvatiti i lečiti.

Najčešće je depresija povezane sa slabom regulacijom šećera u krvi. Imate osećaj kao da gubite bitku i da nade nema.

Naročito zna da frustrira napetost koja se oseća između lekara i pacijenata kada bolest izmiče kontroli… Kada ste loše volje onda vam nije ni do dijete, ni do lekova, a šećer u krvi (zbog stresa) tek onda luduje.

Prvi korak je priznati sebi da imate problem sa depresijom, a drugi je da zatražite pomoć.

Kako ćete da prepoznate depresiju?

Simptomi depresije:

  • Više vas ne interesuju stvari koje ste voleli da radite

  • Imate problem da zaspite, često se budite tokom noći ili želite da spavate dugo i tokom dana (da prespavate ostatak života)

  • Rano ustajanje

  • Promena apetita – jedete mnogo više ili vrlo malo od onoga što ste navikli (dobijate ili gubite na težini)

  • Loša koncentracija – ne možete da gledate TV, čitate novine, knjigu, misli vam lutaju

  • Stalno ste umorni i bez energije

  • Nervoza – uvek se toliko brinete da vas mesto ne drži

  • Krivica – imate oseća kao da ništa ne radite kako treba, brinete da li ste teret drugima

  • Jutarnja tuga – ujutru se osećate gore, nego tokom dana

  • Konzumiranje alkohola i droga

  • Suicidne misli – želite da umrete, da se samopovredite

Ako imate tri ili više ovakvih simptoma duže od dve nedelje ili više, obavezno tražite stručnu pomoć.

Imajte na umu da i loša kontrola šećera može izgledati kao depresija – visok i nizak šećer tokom dana, umor, uznemirenost, loša koncentracija. Hipoglikemija – glad, previše hrane, loš san.

Misli koje se vezuju za depresiju:

  • Ja sam neuspeh

  • Ja sam krvi

  • Nemi se ništa dobro ne dešava

  • Ja sam bezvredan

  • Život nije vredan življenja

Osećanja: preplavljenost negativnim osećanjima - krivica, razdražljivost, frustriranost, nezadovoljstvo, neodlučnost, razočaranje, osećaj tuge i mizerije.

Fizički simptomi: umor, glavobolja, bol u mišićima, učestale stolice, poremećaj sna, slab apetit, gubitak kilograma ili pojačan apetiti i dobijanje kilograma.

Psihološki faktori i dijabetes (istraživanja)

Postoje različita istraživanja na temu dijabetesa i depresije ali svi se slažu u jednom – depresija i dijabetes „idu ruku po ruku“ i tako se moraju i lečiti!

Učesnici Maastricht studije (864 učesnika) na osnovu opsežnog upitnika ispitivani su aspekti depresije i anksioznosti (prilagođeno prema polu, godinama i obrazovanju).

Preovladavao je tip ličnosti – društvena inhibicija, negativna afektivnost (okrenuti ka negativnim osećanjima), manje ekstovertni (više okrenuti prema sebi nego prema okolini), inhibicija samoizražavanja, emotivno nestabilni.

Na osnovu ove studije je zaključeno da je depresija duplo češća kod obolelih od dijabetesa u odnosu na zdravu populaciju i da je ovaj vid depresije jako uporan i rekurentan (vraća se).

Psihološki stres je povezan sa visokim morbiditetom i mortalitetom kod dijabetesa tip 2 (Fleur, 2016).

Nefsi i saradnici su pokazali svojim istraživanjem da je učestalost depresije kod dijabetičara oko 66%, što je vezano za smanjenim kvalitetom života, manjim samopouzdanjem i samopoštovanjem i povećanom smrtnosti.

Iz Diabetes Attitudes Wishes and Needs studije 2 (DAWN 2) koja je obuhvatila 16.000 obolelih od dijabetesa, iz 17 zemalja, na četiri kontinenta, izjavili su da je depresija bila izražena kod 44,6% osoba.

Dijabetes je imao neverovatan uticaj pre svega na fizičko zdravlje (62%), a onda i na odnose sa porodicom i prijateljima (20%). Depresija je povezana sa lošom kontrolom glikemije, komplikacijama bolesti, povećanim troškovima lečenja, invaliditetom, hospitalizacijom i skraćenim životnim vekom.

Zašto je sve tako teško?

Jer dijabetes zahteva mnogo pažnje i truda:

Praćenje glukoze u krvi

Redovno uzimanje terapije

Planiranje ishrane

Detaljna higijena, pregled stopala

Trošenje novca

Frustriranje – oni jedu kiflice, a vi morate jabuku

Briga o budućnosti – vreme, novac, stres

Emotivna nestabilnost (strah)

Svi mi volimo da kontrolišemo, a ne da bolest kontroliše nas.

Dijabetes zna da dovede do osećaja da više ništa nije pod našom kontrolom (hrana, lekovi, insulin). Osećate se kao da vaše telo više nije vaše!

Istina je da dijabetes sve to radi ali to ne znači da on treba da upravlja vašim životom.

Promena mentalnog stava će mnogo pomoći da fokus promenite sa bolesti na zdravlje! Da imate zdrave životne navike, a da vas to ne opterećuje. To je ono kada vas bolest nauči da živite zdravim životom.

Uvek zapamtite da kada je reč o kontroli dijabetesa ne morate biti savršeni (to jako opterećuje). Fokusirajte se da budete što zdraviji, to je mnogo bolji cilj.

Možda uprkos promeni mentalnog fokusa (sa bolesti, na zdravlje) i dalje budete depresivni, tuži, neraspoloženi. I to je Ok, nemojte bežati od tih ljudski osećanja.

Prirodno je da se i tako osećamo po nekada čak iako smo 100% zdravi. Od takvih osećanja ne treba bežati. Uvek dajte sebi oduška, pustite i negativnim osećanjima da vas preplave, osetite ih, odbolujte i na kraju prevaziđite. Nemojte ih „gurati pod tepih“ i praviti se kao da nisu tu. I te negativne emocije su deo ljudskog života. „Bez crne, bela bi izbledela“, zar ne?

Kad sve to prođe (a uvek prođe), otresete prašinu sa nogavica, izduvate nos, obrišite lice i bistrijeg pogleda i podignute glave krenite napred.

Depresija i potisnuti bes?

Uvek svojim pacijentima predlažem i neku metodu izbacivanja besa. Ima onih koji kažu – ali ja nisam besan… Sve dok ne primene neku od metoda. Onda shvate šta se sve u njima nakupilo, i tek onda kad sve to izbace, naprave dovoljno mesta da neke lepe emocije ponovo mogu da uđu u njihov život.

Metode bi bile sledeće: sednete sami sa sobom pa napišete pismo mržnje za sve one koji su vas nekada ili sad povredili (za sve ono što mislite da nikada nećete oprostiti). Pišite kao da se direktno obraćate toj osobi (ili Bogu, kome god).

Sve recite, ne marite na pogrdne reči, samo neka izađe sve ono što mislite i osećate o situaciji ili osobi koja vas je povredila (bez kočnica).

Kada završite, iscepajte papir, spalite ga, završite sa tim, tako da to bude nešto sa čim ste raskrstili. Za ovaj proces potrebno je samo da se otvorite i da pustite to što grčevito čuvate u sebi („emotivnu šljaku“) da izađe napolje.

Možete vrištati u jastuke, udarati u boksersku vreću, cepati drva, kopati po bašti, lomiti stare flaše i tegle od neki zid, udarati štapom po starim novinama ili telefonskom imeniku…

Šta god, samo se postarajte da ne povredite sebe. Kad završite, najverovatnije ćete se osetiti bolje ali i prazno (kao da vas je neko iscedio). To je Ok, prolazno je. Ubrzo ćete osetiti priliv nove, pozitivne energije.

Radite to više puta ako je potrebno, sve dok ne osetite da ste završili sa tim procesom čišćenja „emotivne šljake“. Kako je to oslobađajuće i isceljujuće. Morate probati, obavezno.

Depresija povećava rizik za dijabetes, a dijabetes povećava rizik za depresiju

Dijabetes i depresija nisu dve izolovane bolesti već povezane. Od 23, 5 miliona Amerikanaca sa dijabetesom, oko 14,8 miliona bori se sa depresijom. Daleko od toga da ste sami…

Žene koje su depresivne imaju 17% više šanse do obole od dijabetesa iako imaju normalnu telesnu težinu i fizički su aktivne. One koje imaju dijabetes, 29% veće su šanse da obole od ozbiljne depresije. Kod osoba koje primaju insulin šansa da obole od depresije je 53%.

Terapija bi bila:

prvo konsultacija sa lekarom,

učestvovanje u društvenim aktivnostima (pokrenite se, iako vam je u prvi mah možda odbojno),

redovno vežbajte (plivanje, brza šetnja, biciklizam, joga)

učite o svojoj bolesti (znanje je moć),

težite zdravoj telesnoj težini (bolja kontrola bolesti),

podrška okoline i prijatelja (nema izolacije, mi smo zajedno u ovome).

Treba raditi na tome da se čovek oseća – motivisano, da ima bolji život, osećaj pripadnosti i podrške okoline.

Oboleli od dijabetesa često gube osećaj pripadnosti u krugu svoji prijatelja i porodice pa traže podršku na drugom mestu (internet, udruženja i sl.) ali to nije isto…

Kod nas se često dešava da čovek dijabetes doživljava kao svoju intimnu tajnu i da nikome ne govori o tome, kao da je to nešto sramotno. Istina je da smo svi mi društvena bića, niko ne voli da kroz život prolazi sam.

Ako se prisetite kada ste u životu bili najsrećniji to su najčešće događaji koji uključuju i druge ljude (niste bili sami). Zašto onda da idete sami kroz ovo iskustvo, podelite ga sa drugima. Svojim primerom i znanjem možete pomoći sebi, a i drugima.

Apsolutno svim obolelim od dijabetesa i roditeljima dece sa dijabetesom je neophodna psihološka podrška koja je blago rečeno – neadekvatna ili često uopšte i ne postoji. Zato svi zajedno moramo raditi na tome, tako što ćemo javno govoriti o ovoj temi.

Uvek imajte na umu da je dijabetes nešto što možete zauzdati i kontrolisati, naročito kada su vam dostupna nova znanja na polju Low Carb ishrane. Zato glavu gore – zaista možete držati kontrolu u svojim rukama. Samo krenite!

Ovaj divni lik zove se Sadness (tuga). Toplo preporučujem da pogledate ceo animirani film „Inside Out“.

3.849 views0 comments

Recent Posts

See All

Comentários


bottom of page