top of page

Amerika se više ne boji holesterola -promenjene smernice o ishrani!

Updated: Apr 7, 2020


Novinar CNN-a Ben Tinker (supervizor CNN Healtha) u februaru 2015. godine, objavio je naslov u Washington Postu – „Vlada SAD-a je spremna da povuče dugotrajna upozorenja o holesterolu“.

Ben Tinker supervizor CNN Healtha

Svakih pet godina HHS (Department of Health and Human Service) i Ministarstvo poljoprivrede USA (USDA) izdaje „Dijetetske smernice za Amerikance“.

To je federalna publikacija koja ima dalekosežne posledice na ono što jedemo. Smernice utiču na sve od toga kako se kampanje oglašavaju do školskog ručka vašeg deteta. Savete prate svi lekari i nutricionisti u zemlji.

Preporuke iz 2010. godine imale su tri glavna cilja:

  • Balans kalorija sa fizičkom aktivnošću, radi upravljanja telesnom težinom

  • Konzumiranje više namirnica sa nutririvnom vrednošću – voće, povrće, žitarice od celog zrna, mlečine proizvode sa malo mlečne masti, morske plodove i ribu.

  • Konzumiranje manje soli (natrijuma), zasićenih masti, trans masti, holesterola, šećera i rafinisanih ugljenih hidrata.

Prema rečim dr Marion Nestle, autorke knjige Food Politics, kao bivši predsedavajući Odeljenja za ishranu na Univerzitetu u New Yorku (koja je dugo godina kao saradnik pomagala da se izrađuju vodiči za ishranu koje preporučuje vlada USA) kaže:„U pitanju je mnogo novca u vezi sa ovim uputstvima. Nikada se ne sme reći da se jede manje mesa ili žitarica, to USDA (Ministrastvo poljoprivrede USA) nikada ne bi dozvolilo“.

dr Marion Nestle autorka knjige Food Politics

U poslednjoj reviziji preporuka, na strani 7 piše – „Holesterol se ne smatra nutritivnom zabrinutošću, zbog prekomerne potrošnje“. Na strani 91 je dodatno objašnjenje na 572 strane naučnog izveštaja.

Iz vodiča 2015. godine – prethodne smernice preporučuju da unos holesterola bude organičen na 300mg/dan.

Napomena: Stare preporuke više ne važe, zato što dostupni dokazi potkrepljuju tvrdnju da ne postoji značajna povezanost između potrošnje holesterola u ishrani i nivoa serumskog (krvnog) holesterola.

Na osnovu izveštaja AHA/ACC (American Heart Association and American College of Cardiology) –„Holesterol nije nutrijent oko koga trebamo biti zabrinuti!“

Ovo je tektonski pomak u pogledu preporuka koju hranu jedemo. Holesterol je bio istaknuti deo upozorenja i smernica o ishrani skoro više od pola veka!

Dr Steven Nissen za CNN je izjavio –„Kada smo ograničili unos zasićenih masti u ishrani i holesterola pomerili smo Amerikance iz dobro uravnotežene ishrane u ishranu bogatu šećerima, što je učinilo da ljudi više jedu i postanu gojazni“.

Prema dr Nissenu samo 15% holesterola potiče od onoga što jedemo. Ostalih 85% potiče iz naše jetre.

Još u 19. veku naučnici su upozoravali da je ateromatozni plak sačinjen od holesterola i da ga treba izbegavati u ishrani. Logično je bilo da hrana bogata holesterolom zapušava arterije, međutim...

Kao što nećemo pozeleneti ako jedemo zeleno povrće i nećemo dobiti giht ako jedemo puno mesa ili dobiti visok pritisak samo zato što jedemo slanu hranu, tako ni ova „logika“ nije baš bila logična.

Još 1913. godine Nikolai Anitschkov i kolege sa Carskog Instituta za medicinu u St. Petersburgu izvodili u eksperiment na zečevima (tačnije kunićima). Jedna gupa je dobijala u hrani holesterol u trajanju od 8 nedelja i razvila je opsežne ateroklerozne promene.

Eto još jednog dokaza da je holesterol loš, pomislili su neki...

Ono što su naučnici prevideli je to da je pitanje o unosu holesterola putem hrane, mnogo manji problem jer naša jetra stvara najveći deo holesterola u našem telu.

Tek krajem 1960. godine profesor Lawrence Rudel je nabasao na originalne papire Anitschkova i izveštaj u kome je pisao – dok je ishrana bogata holesterolom imala štetne efekte na zečeve (kuniće), nije bilo nikakvih negativnih efekata na bele pacove! (To je profesor „zaboravio“ da pomene u svom objavljenom istraživanju.)

Detaljnim proučavanjem starog predmeta prof. Lawrence je pronašao i to da ako su se straživači fokusirali na bilo koju drugu eksperimentalnu životinju (sem na zeca) rezultati nisu bili jasni i nisu mogli da izvuku zaključak da je holesterol u ishrani naneo nekakvu štetu organizmu.

Zečevi su neobično snažno bili ugroženi dijetom sa visokim holesterolom. Nije objašnjena činjenica zašto su neke životinje reagovale drugačije u odnosu na druge vrste.

Čekajte, da li vi znate nekog zeca (kunića) koji jede meso, slaninu, čvarke ili su oni po prirodi biljojedi?

Trenutno se na istraživanja o ishrani troši oko 1,5 milijardi dolara godišnje ili oko 15% budžeta USA.

Treba da nam budu na pameti reči profesora Davida Allisona (profesora javnog zdravlja na Univerzitetu u Alabami):„U nauci promene su normalne i očekivane. Ako pogledamo od Kopernika, Njutna, Ajnštajna – reakcija nije bila – O, bože nešto nije u redu sa ovom fizikom, već o bože, kako je ovo cool!

Problemi sa ishranom potiču iz agromanije pojedinaca koji pišu ove vodiče o ishrani. Malo poniznosti pred naukom ne bi mi škodilo“.

Upravo tako.

Valjda ćemo se do kraja izboriti da jedemo pravu hranu uprkos nekim „Homosapiensima“ koji bi želeli da se zarad njihovog profita, ostatak sveta hrani kao stoka.


1,141 views0 comments

Recent Posts

See All
bottom of page