
Tako svi sa nestrpljenjem očekujemo vreme praznika. Odmor, okupljanje porodice, svečana atmosfera, sve je to lepo ali glavno pitanje je – šta ćemo jesti?
Kako izgledaju pijace, prodavnice i tržni centri? Kao da sutra ne postoji! Opsadno stanje!
Svi grozničavo pokušavaju da nabave sve što je potrebno za tih nekoliko dana, da bi mogli na miru da se najedu i prejedu, pa kud puklo da puklo. Mnogi planiraju nedeljama unapred kako će izgledati praznična trpeza. Ako se nema dovoljno, vadimo novce iz slamarice, sve sa željom da predstojeći praznici proteknu u savršenom redu.
Čak se i penzioneri usuđuju da troše više nego što su navikli, pa tako čujem danas u redu na kasi, razgovor bake i deke koji pričaju kako bi mogli da se počaste za vreme praznika. Dogovor je pao – kupićemo čajnu, fetu, krastavčiće i vanilice! Da, praznično ludilo je zahvatilo sve, čak i one koji kažu da nikada ne mare za ovakve stvari. Prosto nešto treperi u vazduhu i na to niko ne može da ostane imun.
Dijete i neke specifične načine ishrane, većina ljudi zaboravlja i daju sebi dozvolu da malo luduju kada je u pitanju hrana. Ok, to je sasvim uredu. Nema potrebe biti rob nekih pravila pod uslovom da se posle proslava i svega, vratimo nekom uobičajenom režimu prave, pravilne ishrane. Naravno ako mene pitate koja je to ishrana, znate odgovor – LCHF, ali danas nećemo o tome. Danas ćemo o tome kako preživeti praznike kada je u pitanju hrana.

Hrana je izvor zadovoljstva. To je sasvim prirodno i normalno, međutim nije normalno kako zloupotrebljavamo taj osećaj koji nam pruža hrana. Danas postoje televizijski kanali koji 24h na dan prikazuju hranu, recepte, savete i čak i na temu kako napraviti „hranu za utehu“. Čoveče, zar i to postoji? Kad smo mali i tužni, tražimo svoju mamu, kad smo veliki i tužni, tražimo zagrljaj drage osobe, rame za plakanje, ruku prijatelja. Šta se desilo sa nama?
Otuđili smo se jedni od drugih tako da nam je hrana postala veoma, veoma važan deo života – nešto što nam pruža utehu, zadovoljstvo, mir, spokoj. Postali smo zavisni od tog blaženog osećaja koji nam jedenje hrane donosi, još ako su u pitanju i neki fini specijaliteti. Uživanju nema kraja ili ima? Mnogi posle obilaska bogate trpeze i jedenja sve po redu, osećaju grižu savest i govore sebi najpogrdnije reči ali opet to nas ne sprečava da ponovim to iskustvo. Takvi smo mi (ili većina nas).
Jedenjem hrane mozak detektuje unos hranljivih materija i kao nagradu oslobađa supstance (endorfin, dopamin) zbog koji se osećamo lepo. Problem nastaje kada postanemo zavisni od udara tih „lepih“ supstanci, pa pokušavamo da ponovimo iskustvo tako što nastavljamo da jedemo hranu i onda kada smo siti ili kada uopšte i nismo gladni.
Danas je ljudima teško da spoznaju šta to znači stvarno biti gladan. Klasične preporuke nam savetuju pet obroka na dan, to u stvarnom životu znači da mi većinu vremena u budnom stanju, provedemo jedući neku hranu. Dugačka je priča koliko je sve to poremećeno…
Nego, da vidimo mi kako da provedemo praznike bez prejedanja:
Oko 80% ljudi meša osećaj žeđi i gladi kada su žedni. Dakle, za početak – pijte vodu, pre obroka (bar 15 minuta pre). To će vas sprečiti da pojedete više nego što je potrebno, a i kada ste dobro hidrirani onda varenje kao vodeno zahtevan proces teče glatko.
Ne dozvolite da previše ogladnite, pa kad navalite na hranu, onda ne znate koliko je dosta. Na primer, idete na neku proslavu pa neće da jedete ništa kod kuće. Pogrešno, jedite bar malo!
Ako ste negde gde se postavlja „švedski sto“ gledajte da hranu stavite na manji tanjir. To je često dobar trik da prevarite mozak. Slobodno napunite taj tanjir sa svim onim što volite ali ćete tako sigurno manje pojesti nego da uzmete veliki tanjir. Pojedite to iz tanjira i gotovo, nema dopune.
Ako imate klasičnu trpezu – meze, supa, sarma, pečenje, meso, kolači. Ne morata jesti baš sve. Mnogi se najedu na samom početku od predjela. Razmislite u čemu najviše uživate, a šta možete i da preskočite. Ako volite sve – jedite ali po malo. Zaboravite ono – gladne mi oči, ne znam da stanem. Stanite kad osetite punoću u stomaku. Prosto stanite.
Ne morate pojesti sve iz tanjira. Kad ste siti prestanite. Nije lako ali vredi pokušati.
Pokušajte da kombinujete meso sa ne skrobnim povrćem. Unećete mnogo manje glukoze ako izbegavate krompir bogat skrobom (glukozom).
Teška hrana nisu meso i masnoće već hleb, peciva i slatkiši od pšeničnog brašna i šećera.
Pokušajte da ne jedete hleb i peciva, to će biti dovoljno da vam omogući normalno varenje i većih količina hrane (čak iako jedete slatkiše). Na taj način izbegavate „komu izazvanu hranom“.
Zamrznite deo hrane koji vam preostane, ne morate sve da počistite sledećih nekoliko dana.
Slatkiši – odlučite se za jednu, dve poslastice, vrhunskog kvaliteta. Nešto što ne jedete svaki dan, nešto što pravite u posebnim prilikama ali to ne treba da bude deset vrsta kolača.
Kvalitet umesto kvantiteta.
Pijte umereno alkohol, a naročito voćne sokove (imaju previše fruktoze). Kad već jedete kolačiće ne morate se nalivati i sokovima.
Jedite polako, kad je hrana već brižljivo pripremljena onda stvarno uživajte. Žvaćite, pre nego što progutate!
Prošetajte sa svojim voljenima, igrajte, pevajte, grudvajte se. Nije sve u hrani.

Kommentare